Šafran
(Crocus sativus) je biljka čije je ime poreklom iz persijskog jezika, a znači ,,budi žut''. Ime je dobio zbog intezivno žute boje koja se dobija iz njega.
Koristi se u prehrambenoj industriji za bojenje namirnica, a samo 1g je
potreban da se oboji 3000 litara vode.
Biljka
raste iz lukovice. Cvet je zvonast, prizeman i ima šest latica. Ljubičaste je
boje, mada boja može varirati u zavisnosti od vrste i podneblja. U sredini se
nalazi tučak sa tri svetlo narandžasta vrha tučka. Listovi su dugi, uski i
nazubljeni sa belom linijom duž lista. Raste 20 do 30 cm u visinu.
Kod
nas se šafran još zove i žavran, krok, cafran, čavran, kaćunka i brđuša.
Upotrebljavan
je još u Mesopotamiji prije 5000 godina. Stari Rimljani su njime krasili
postelju mladenaca, a Kleopatra ga je koristila za maske za lice. Predstavljao
je simbol mudrosti i bogatstva.

Najviše
se gaji u Iranu, zatim u Francuskoj, Španiji, Maroku, Turskoj i Austriji.
Godišnja proizvodna šafrana je oko 200 tona.
Zbog
izuzetne skupocenosti ovaj začin veoma često kopiraju. Potrebno je znati da on
ima crvenkastu boju bez drugih primesa i jaku aromu. Ukus mu je specifičan i
malo nagorak. Dnevno se sme unositi u organizam 2 do 3 grama. Više od 5g može
izazvati muku, povraćanje i slabost.

Šafran
se veoma lako može uzgajati i kod nas. Sadi se u proleće ali može i u jesen. Lukovice
se zasade dublje u zemlju sa razmakom od desetak centimetara.Nije mu potrebna
posebna nega. Za uzgoj su idealne pozicije na suncu, a pogoduje mu propusno
tlo koje ne zahteva puno vode. Lukovice su trajne, a svaka lukovica će tokom
godina stvarati nove lukovice, tako da se mogu presađivati ili čak prodavati. Cena
jedne lukovice se kreće oko 1€ .
Male
parcele na porodičnim imanjima su idealne za uzgoj šafrana. Zašto onda od ovoga
ne bismo napravili mali porodični biznis?
Нема коментара:
Постави коментар